subota, 16.08.2008.

I can't take my eyes off of you..

Inspiracija=nula!

Odustala sam.Barem trenutno.
Od neprestanog trazenja smisla u sve sto radim.
Od preispitivanja svakog poteza koji povucem.
Od zaljenja za nekim stvarima.To jednostavno nema koristi.
Od osjecaja krivnje za nesto sto napravim a drugima nije po volji.
Napravila sam to,htjela sam a ostalo nije bitno.
Svidalo se njima ili ne.
I sretnija sam.Ne opterecujem se svakom sitnicom.
Lakse mi je.Ne mora sve uvijek biti savrseno.
Svijet nije crno-bijel.
Prije mi je bio..sada sam ubacila nijanse.
Ne moram ni ja uvijek biti savrsena.
Imam pravo na greske.
Covjek sam.
Trazim se.Pri tome stjecem iskustva,grijesim..
Padam i dizem se.Jednom cu se naci.
Mislim da sam sada na dobrom putu.
Ili je ovo sve faza..?
Jos jedna kojih je bilo mnogo..
Ne znam.
Mozda cu vec sutra razmisljati drukcije,mozda ce mi vec sutra
Nesto vratiti misljenje da je ipak savrseno ili nikako.
I da u svemu sto radim mora biti smisla.
Ali danas sam dobro.Danas sam odlicno.
Danas me nije briga.
A o sutra cu misliti sutra.

Odlucila sam mu dati sansu.
Zasluzuje ju.
Dobar je decko.

Ali jos uvijek nisam sigurna da
On zasluzuje da mu opet to napravim.
Znam da se ne ponasa bas najbolje prema meni
U zadnje vrijeme.
Znam i da to tako vise ne ide..

Nemam vise snage za to..
Nemam vise snage svaku noc iscekivati hoce li se javiti..

Ali vrijedi li napustiti nekoga koga znas godinu i pol..
S kojim si toliko toga prosla..
Vrijedi li napustiti osobu koja te toliko toga naucila i pokazala..
Napustiti osobu koja je uvijek bila tu za tebe..
Osobu koja te u svakom trenutku mogla nasmijati..
Osobu koju volis i do koje ti je stalo vise nego do ikog..
Samo zato sto u posljednja mjeseca bas i nije sav svoj..?

Vrijedi li napustiti njega..zbog decka koji je
Nakon dugo vremena uspio probuditi one leptirice
u mom trbuhu..?
zbog decka pored kojeg se osjecam
toliko dobro da ne mogu ni opisati?
zbog decka koji je toliko dobar..
zbog decka koji me brani pred svima..?
makar bila samo zajebancija..
ne znam..

svi kazu da vrijedi..
i da mogu biti sretna sto sam napokon
upoznala nekoga tko me cini sretnom..
nekoga zbog kojeg cijeli dan imam onaj glupi smjesak
na licu..
svi kazu i da smo preslatki..
i da i njih cinimo sretnijima..
heh..

a ja..?
ja ne znam sto mislim..
sto ako ne uspijemo..?
znam da zasluzuje sansu..
i znam da mu je zelim dati..

ali uvijek ostaje ovo..
sto ako..?

znam da je post zbrkan..
takva sam trenutno pa..oprostite mi..


15:02 | Komentari (32) | Print | ^ |

srijeda, 06.08.2008.

Kada mozemo prestati,ne zelimo.Kada zelimo,vise ne mozemo..

Malo iza ponoci..
Dva kratka,iritantna zvuka..
Bojim se i pomisliti da si ti..
Bojim se nadati,makar samo na par sekundi..
Gledam u mobitel sa strahom..
Ne,ne mogu pogledati tko je..
Prijateljica uzima mobitel..
On je..
Pocinjem vristati..
Procitaj je,govori mi..
Ali ja ne mogu..
Procita poruku..
Osmijeh joj je na licu..
I znam da je sve u redu..

Pocnemo se dopisivati..

A ja jos ne mogu vjerovati..
Nakon mjesec dana cekanja..
Cekanja da ispunis obecanje..
Nadanja..
Opet si tu..
Opet je sve kao prije..
Postavljam si niz pitanja u glavi..
Ali prestajem s time..
Necu se pitati zasto i kako..
Uzivat cu u ovome..
Dok si tu..


Prolazi pola cetiri ujutro a mi jos pricamo..
I dogovoreno je,sutra cemo se naci..
Nisam mislila da ces stvarno nazvati..
Ali jesi..

Hodam prema skolskom..
I bojim se..

Hoces li to jos uvijek biti ti..?
Hoce li to jos uvijek biti moj cupavi djecak,iskrenog osmijeha i najnjeznijih dodira..?
Hoce li to jos uvijek biti djecak koji je u svom pogledu nosio samo moj lik..?
Moj najbolji prijatelj..


Cim sam te vidjela straha kao da nikad nije ni bilo..
Hodas polagano prema meni..
Smijesis se..
Potrcim prema tebi i lagano te udarim..
Kao da ce te zaboljeti..
Predbacujem ti ne javljanje..
Odmaknem se i promatram te..
Gledas me onim svojim pogledom i smijesis..
Cekas da skocim na tebe i ne pustam te kao uvijek..
Sto ja i napravim..
I svijet opet kao da je potpun i savrsen..
Sve je opet na svom mjestu dok mi lagano usnama dodirujes obraz..
Vrijeme tako brzo prolazi dok ti prstima prolazim kroz kosu..
Dok me vuces sve blize sebi..
I dok te opet cvrsto drzim za ruku molim te da me vise nikada ne ostavis..
Pogledas me u oci i znam da postojimo samo mi..

Gle,meni nemres lagat.Ja vidim kak ti nju gledas.Ni mene ni ijednu drugu curu ne gledas tak..tak kak nju gledas.I ne mozes rec da to nije istina.



11:10 | Komentari (20) | Print | ^ |

utorak, 29.07.2008.

My wish for you,Is that this life becomes all that you want it to

Sest minuta iza ponoci..
Stojim na prozoru..
Pusim posljednju cigaretu..
Poslje one prve izvadene iz kutije,najsladu..
Razmisljanja mi na tren prekidaju pojedini stihove pjesme..
Pada kisa..
A ja je molim da ispere svu bol koju trenutno osjecam..
Molim je da sva razmisljanja i sjecanja padnu na tlo sa kapima i razbiju se..
Ne slusa me..
Pricam sa vjetrom..
Njemu ne mogu dosaditi..
Nadam se da ce sve rijeci..sve price o tebi odnjeti sto dalje..
Pogledam u nebo,nadam se da cu vidjeti tvoj lik..
Te tvoje prelijepe plave oci..
I pogled kojim si gledao samo mene..
Nadam se da cu vidjeti onaj tvoj osmijeh..
Tako iskren..
Kakav se vise rijetko vida kod ljudi..
Kada te vec ne mogu imati pored sebe..
Barem te mogu zamisljati..



I htjela bih se zahvaliti svojoj Marcelici
Ne znam sta bi da te nema..
Nista:)
Hvala ti sto si uvijek uz mene
Volim te




14:01 | Komentari (7) | Print | ^ |

subota, 19.07.2008.

all the roads that I might take will all one day lead back to you

Sjecam se svakog pogleda onih tvojih tako nevinih,djecjih
plavih ociju..
sjecam se kako sam u njima uvijek vidjela sebe..
Sjecam se kako smo sjedili ispod mojeg prozora,a ti si me samo gledao,
kao da sam nesto najsvetije i najbolje sto imas..
Gdje su sada ti pogledi..?


Kako mozes biti tako ravnodusan na uspomene..?
Kako te mogu ne zaboljeti sjecanja na onu noc..?
Kada smo bili povezani vise nego ikad..?
Kada sam te upoznala bolje nego itko..
Padala sam a ti si me uhvatio..
Bilo mi je svejedno,nestajala sam..
Ti si me vratio..
Spasio si me od mene same..
Svaku sam pomoc odbijala..
Nikome nisam dopustala da mi se priblizi..
Tebi sam vjerovala..
I pustila te u sebe..
Dopustila sam da me upoznas cijelu..
Bez straha da neces shvatiti..
Bez straha da ces me odbaciti..
Bez srama..
A ti nisi morao ostati uz mene..
Bila sam ti nitko i nista..
Tek si me bio upoznao..
Ali vidio si nesto u meni..
Sto nitko drugi nije mogao..
Prosli smo svasta..
To nam moras priznati..
Zar ces sve odbaciti..?
Zar ces sve zaboraviti..?
Uvijek si bio tu..
Nemoj me sada ostaviti..
I sam si me pitao sto bih ja bez tebe..
Ne smijes se samo okrenuti i otici nakon svega..
Ja ti ne dam..

Sjecam se kako si stao iza mene..htio si me zagrliti,ali si se predomislio..
nisi znao kako bih reagirala..
Pitao si me jesam li dobro dok su mi suze padale niz obraze..
Nisam odgovorila..nisi znao sto bi mi rekao..
primio si me za ruke i rekao da cemo sve rijesiti,
samo da ne placem..


Tebi i njemu mnogo dugujem..
Nikad vam necu zaboraviti sto ste napravili za mene..
I koliko toga ste me naucili..
Mozda vi toga niste ni svijesni..
Ali mislim da jeste..
Za tebe ne znam,ali on mi je rekao da zna koliko mi znacite..
A i da ja vama..
Njega ne spominjem tako cesto..
Ali to je zato sto mi je on najbolji prijatelj..
Obozavam ga..
A ti..ti si mi sve..
I zato se sve nekako vrti oko tebe,
iako i da njega nije bilo vjerojatno se nikad ne bih uspjela izvuci..

Zato..ostani..on je jos ovdje..
Ostani i ti molim te..
Budi mi najbolji prijatelj kao uvijek..
Sami sebi dovoljni:)


Sjecam se svih borbi s jastucima u dva ujutro..
Svakog naseg osmijeha i gluposti koje smo radili..
Svakog tvog osmijeha..nestasnog ali opet tako iskrenog,
kakav se vise ne vidi cesto..
Sjecam se svih sati,a nakon toga i dana provedenih na skolskom..
Sjedili smo tamo satima i satima a nikada nam nije bilo dosadno..
Samo nas troje..


Hoce li ikada biti opet tako..
Rekao si da hoce..
Mozes li mi obecati..molim te..?
Jer..jos ti vjerujem..


16:47 | Komentari (12) | Print | ^ |

utorak, 08.07.2008.

I would have given you all of my heart,but there's someone who's torn it apart..but if you want, I'll try to love again:))

Voljela bih pisati o necemu lijepome.

Ne mogu vise o suzama.Ne mogu vise o boli..tako neprestanoj,barem je ona uvijek tu.
Shvatila sam da nikad nisam sama.Imam svoju bol,svoj umor i bespomocnost da se borim s
njom.Imam sve suze ovog svijeta uz mene.
Ne idu nikuda.Imam svoju iscrpljenost..
razmisljanjima o tebi,pronalazenju rijesenja.
Ali ne,ne mogu vise o tome.
Svega mi je toga dosta.Svega mi je toga previse.

Pisat cu o oblacima.O tome kako zelim lezati u travi s tobom,prijateljima..svejedno.
Zelim lezati u travi i gledate oblake.Zelim da me smiri njihova bijelina..
Zelim osjetiti slobodu.
Pisat cu o kisi.
O tome kako ponovno zelim plesati po pljusku.
I vristati da mi je svejedno.
Da vise ne osjecam nista i da sam ponovno sretna.
Zelim trcati..sto dalje odavde.Osjetiti uzbudenje nesputanosti.
Zelim zagrliti ljude koje volim.Osjetiti njihovu blizinu.Reci im da bez njih
Nikad ne bih uspijela..Zelim da to znaju.
Zelim se opet smijati.Zelim ponovo biti ja.Ona nasmijesena djevojcica koja
Si je zamisljala da moze sve.Da je cijeli svijet njezin.
I je.Mogu sto hocu.Imala tebe pored sebe,ili ne.
Bit cu ja ponovo..Pobijedit cu samu sebe.


18:23 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 04.07.2008.

I see the angels,I lead them to your door..

Ponovno.Sve ispocetka.Sve je to vec rutina.Mozda stara navika.
Nikako je se rijesiti.Moram prestati.Ne mogu.

Living in agony 'cause I just do not know
Where you are


Dodu.Navlaze moje blijedo lice.Ostave dva crna traga razmazanog tusa.Osuse se.
Izblijede.Bas kao i ja.Bas kao i ja za tebe trenutno.Kao da ih nikada nije bilo tu.

There's no escape now,
No mercy no more.
No remorse cause I still remember
The smile when you tore me apart
.

Krv mi se polako slijeva niz bedro.Tupo gledam u crvene suze na podu.
Tamne kapi koje tamo ne bi trebale biti.Moja krivnja sto su tamo.
Nije mi zao.Ima vremena za kajanje.Bit ce mi zao sutra.Kada ce se trebati skinuti u kupaci.
Sada mi je svejedno.

Never stop hoping,
Need to know where you are
But one thing's for sure,
You're always in my heart



Ne osjecam bol.Ni psihicku ni fizicku.Uspijelo je.
Ponovno sam uspijela pobjeci psihickoj boli.Zamijenjujuci je fizickom.
Jadno.Ali ipak pomaze.
Ne trebam te.Trenutno ne.Za par trenutaka kada me u tankim rezovima pocne zariti,tada cu te trebati.
Kada i suze pocnu peci,tada cu te zvati.
Neces doci,neces cuti.Neces htjeti cuti.
Bit cu ti nebitna.Ponovno.

Lost in the darkness, hoping for a sign
Instead there is only silence,
Can't you hear my screams?

I'll find you somewhere
I'll keep on trying until my dying day














13:10 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 22.06.2008.

..Just like a pill..

I'm lyin' here on the floor where you left me
I think I took too much
I'm crying here, what have you done?
I thought it would be fun


Makni se od Njega..
Makni se od toga..
Sto ce ti On takav..?
Sto ces kad se navuce na iglu..?

Kao da ovo vec nije dovoljno..

I can't stay on your morphine, cuz its making me
itch


Ne da nije dovoljno,previse je..!
Ovo sve je otislo predaleko..
I svi to shvacamo..

Svi vidimo..
Polako prestajemo..

I think I'll get outta here, where I can
Run just as fast as I can
To the middle of nowhere
To the middle of my frustrated fears


Molim te,otvori oci..
Pogledaj oko sebe..
Pogledaj sto si si napravio..
Shvati i ti molim te..
Ne zelimo te izgubiti..
JA te ne zelim izgubiti..
Vrati se..

Ne zelim stalno slusati o tebi i tvom..i kako ces se upropastiti..(kao da vec nije-samo prosapucu..)
Ne zelim da mi ljudi stalno govore da ovo nikamo ne vodi i da se ovoga puta stvarno maknem..
Mislite da se ne zelim maknuti..??
Bojim se..

Bojim se da me ne privuce..
Bojim se jos jedne ovisnosti..
Bojim se svega sto to trenutno zadovoljstvo donosi kao posljedice..
Bojim se za Njega..
Zelim se maknuti..
Prestati se muciti..
Lako je vama reci-makni se..
Ali ja..
Volim ga..
I ne mogu,ne,sve dok postoji neka nada da cemo uspjeti...


I haven't moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help


Zato me jednostavno pustite..
Nije da cu biti prvi put povrijedena..
Sve sto cu osjecati nakon sto ovo sve pukne vec sam osjecala..
Izgubljenost,samoca,praznina,ocaj,tuga,ceznja,zivcanost..i na kraju ponovo depresija..
Zapravo mislim da nikada od nje nisam ni bila izlijecena u potpunosti..
Neki je dogadaji i situacije u mom zivotu samo malo prikrivaju ili jos vise dolazi do izrazaja..
Ali je uvijek tu..jednostavno uvijek..
Zivim s njom vec gotovo tri godine..prosla sam terapiju,nije pomogla..odustala sam..
Odustala sam od svega..
Od pokusaja izlijecenja,od pokusaja promijena..
Jednostavno nema koristi od pokusavanja nemoguceg zar ne..?
Znam da je odustati najlakse..
Nikada prije no sto sam se razboljela nisam ni pomisljala na odustajanje od bilo cega..
Bila sam puna zivota..srece..voljela sam zivot..ljude..
Sada nicega toga vise nema..
Vise nema mene..
A ako osoba koja sam ja nekad bila ne postoji..
Nema ni koga povrijediti..

Jer do te osobe bilo mi je stalo..
Zeljela sam joj najbolje..
Za ovu me nije briga..

Prestanite se svi tako brinuti za mene..
Prestanite mi govoriti kako je nesto najbolje za mene..
Pustite me da zivim kako hocu i sto hocu..
Necete pasti vi,ja cu..
I znate sto,pristajem na to..



13:31 | Komentari (10) | Print | ^ |

srijeda, 11.06.2008.

Joint..Decko kojeg volim i on..Njegova ruka u mojoj..a u pozadini svira Pink Floyd..

San..?
Ne,najljepsa stvarnost..
Sjedimo u kutu sobe..
U jednoj ruci drhtavo drzim joint..
A drugom ti crvsto stiscem ruku..
Smijem se..
Vjerojatno ni ne primjecujes..
Ali osmjeh je ipak tu..
Ali tebi su zanimljivije moje oci..
Imaju onaj sjaj,zar ne..?
I znas,znas da je zbog tebe..
Poljubim te..
Samo da se uvjerim da si stvarno tu..
Da nije san..

Hey you, out there in the cold
Getting lonely, getting old
Can you feel me?
Hey you, standing in the aisles
With itchy feet and fading smiles
Can you feel me?
Hey you, don’t help them to bury the light
Don’t give in without a fight


Nasmijes mi se..
A ja se pretvorim u malenu djevojcicu..
Koja bi najradije zaspala na tvome ramenu,kao sto sam kao mala na tatinu..
Potpuno bezbrizna sada kad si napokon tu..
Potpuno sretna..
Potpuno..ja..
Jer samo kada sam pored tebe,osjecam se cijela..
I po stoti put zazelim istu zelju..
Da nikad ne moras otici..
Da me zauvijek cuvas kao svoju curicu na ramenu..

There is no pain, you are receding
A distant ship smoke on the horizon
You are only coming through in waves
Your lips move but I can't hear what you're saying
When I was a child I had a fever
My hands felt just like two balloons
Now I've got that feeling once again
I can't explain, you would not understand
This is not how I am
I have become comfortably numb


Bio je i on s nama..
Nakon dugo dugo vremena,ponovo nas troje..
Falili smo mi:)
Ako shvacate sto hocu reci..
Ponovo smo barem na dva sata postojali samo mi..
Ponovo sami sebi dovoljni..
Sjecate se..?
Prekrasno..
Gledala sam vas obojicu..
Ajme..kako ste mi falili..
On je vec neko vrijeme tu..
Ali ponovo si i ti s nama..
Prelijepo..
I opet osjetiti onaj osjecaj..
Kao proslog ljeta..
Da ste nezamijenjivi..
Da smo toliko toga prosli..
I da nas jos toliko toga ceka:)
Jedva cekam..


Hmm..Kao sto sam napisala..
Zasad je sve super..vec mjesec i pol..
Nikakvih svada..s Njim je toliko lako..
Kada je tu..
Voljela bih da je ovdje vise..ali mozda je ovako i bolje..
Taman mi zafali..I onda je samo jos ljepse..Onda ga je samo jos slade poljubiti i zagrliti..
Trenutno u zivotu ne trebam nista osim ovakvih veceri..On,joint,predobra muzika,moja soba..Samo mi,i svijet kao da ne postoji..Prelijepo..Neka potraje..


23:30 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 08.06.2008.

U nevolji se poznaju prijatelji..tako nekako,zar ne?

Kao prvo se zelim zahvaliti ovim ljudima:Njemcu,Đuri,Buxi,Kralju,Jimmyju,Jančiću i ostalim boysima,Farči,Yoyi,Mujkiću mlađem-da nisi dosao..ne zelim ni pomisljati..hvala ti..,Diđeku,burazu i njegovoj curi,i cijeloj njihovoj ekipi i mojim curama,hvala vam za sve Marcela i Šopa..

Hvala vam svima,da niste bili uz mene..ne znam kako bih i sto bih..hvala vam na svim rijecima utjehe..hvala vam na svim zagrljajima koji su mi bili toliko potrebni dok sam se tresla kao list na vjetru..hvala vam na spoznaji da ste uvijek tu sto god da se dogodi i da ste ipak najbolji prijatelji na svijetu..iako se ponekad meni tako ne cini,nezamijenjivi ste i branit cete me sve dok mozete,zar ne?pa makar samo zato sto je lik seljacina i tako se ne smije ponasati prema curi..u neke ljude sam se razocarala ovim dogadajem..ali sam i shvatila tko su mi pravi prijatelji,i koje su osobe uvijek tu,iako ja to ne vidim..najugodnije ste me iznenadili..Kralj,Šopa,Jimmy,Jančić..hvala..
Hvala Jimmyju sto iako smo prekinuli je obecao pomoci..iako se nema razloga mijesati i nisam to trazila od njega..puno mi to znaci..hvala ti..

Niste ni svijesni koliko su mi ove sve vase rijeci znacile..koliko su me ohrabrile..koliko mi je zbog svega sto ste pokusali napraviti i sto cete tek napraviti lakse..jer znam da se s ovim nece samo tako izvuci..


20:56 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 27.05.2008.

..prazan mi stan..a nas je dvoje..

Ja nisam od onih...mi je u komentaru na prosli post rekla da ako izdrzim cu dobiti neki pecat..neku rijec..poljubac..
Hvala ti na tome..
Izdrzala sam..
Kako i ne bih..
Podnjela sam i gore stvari..
I imala si potpuno pravo..
Dobila sam sve sto si nabrojala..
I drago mi je da sam ostala uz njega..
Iako sam vec bila rekla da odustajem..
I doista bih to bila napravila..
Ali u ljubavi nisam takva..
Mogu odustati od svega..
Ali od ljubavi nikada..
Sada mogu reci da je vrijedilo..
Nije moj u potpunosti..
Ne dijelim ga sa drugom..
Ne dijelim ga s nijednom osobom..
Ali taj dio njega..
Uvijek ce to biti,i uvijek ce mu biti na prvome mjestu..
A sada sam se navikla na to..
Nije mi jos uvijek svejedno kada kaze da ce nazvati a onda to zaboravi..
Ali znam da ne radi to namjerno..
I zato mi je lakse..
I ostat cu uz njega..
I izdrzat cu sve..
Sve dok me on bude htio uz sebe..


Vidjela sam bivseg danas..
S kojim sam bila godinu dana..
Svoju prvu ljubav..
Decka koji mi je dvije i pol godine bio sve na svijetu..
Uz obitelj,najvazniji u zivotu..
Decka s najljepsim plavim ocima na svijetu..
Decka s kojim sam toliko toga prosla..
Koji mi je toliko toga pruzio a opet toliko toga i oduzeo..
Istina,vise sam suza prolila zbog njega..
Nego sto sam se s njime nasmijala..
Decka kojeg cu uvijek na neki nacin voljeti..
Decka koji ce uvijek za mene biti On..
Moj prvi u svemu..
Moja prva svada..
Moje prvo slatko iscekivanje i leptirici u trbuhu..
Moja prva nervoza dok se ne javlja..
Nismo se rastali u bas najboljim odnosima..
Zapravo u nikakvim..
Sto mojom,sto njegovom krivnjom..
Jednostavno sam nakon dvije i pol godine navlacenja..
Prekida i mirenja..
Svada i isprika..
Pukla..
I rekla mu sve..
A on je sutio..
Shvatila sam,nemamo si vise sto reci..
To je napokon to..
Nema vise pomirenja,nema vise isprika..
Osjetila sam olaksanje tada..
Zao mi je sto nismo ostali prijatelji nakon svega..
Ali to je bila njegova odluka..
I danas..
Vidim ga u busu..
Kud bas na njega..pomislim..
Stajali smo tri metra udaljeni,ako i toliko..
Pogledali se jednom u oci..
I oboje skrenuli pogled..
Dok nije gledao pogledala sam ga jos dva puta..
Tek toliko da se uvjerim kako mi te oci vise nisu najljepse plave oci na svijetu..
Tek toliko da se uvjerim kako sam stvarno krenula dalje..
I da ga napokon vise doista ne volim..
Ne,ne volim njega..
Volim uspomenu na njega..
Volim ono sto je prije bio..

I eto..Katarina proslijedila stafetu ko ju god hoce...
A meni je bilo jako dosadno,i nisam znala kaj bi sa sobom sam ju isla pisat...
Takoder,nek si ju uzme ko hoce...

Top naj stvari u mojoj sobi:
Velika zastava Jima Morrisona-visi mi prek cijelog zida u sobi i izgleda jebacki...iako ju nisam ja stavila nego buraz,bas ju nekak volim...
Veliki plakat vuka-dobila sam ga jos ko klinka...on mi visi na drugom zidu i odmah je nasuprot mog kreveta tak da vec godinama prvo kaj vidim je taj moj vucko...hehe...
Krevet-naravno...obozavam ga...
Komp-ajme ja bi popizdila da neam komp u sobi...upaljen je skoro od 0-24 i uvijek nes svira s njega...
Pepeljara-hehehe...jel moram objasnjavat ili...??
I opcenito naj stvar u mojoj sobi je to kaj je moja,ta moja cetri zida i kaj je tam sve po mom...moj mali raj..zakljucam se unutra i nis me ne dira...

Što krije moj novcanik?
Hahahaha...apsolutno nista jer ga neam...ja sve nosim po dzepovima...a tu ima svaceg=)

Sto krije moj dnevnik?
Hmmm...vecinom stvari koje svi znaju,lol...ma ne,neke slike...suze,smijeh,bol,srecu...sve ono sto mislim i osjecam...

5 najdrazih razglednica?
Ja ne saljem razglednice ni oni meni ne salju razglednice...tocka.pa imamo mobitele=)

Sto me fascinira?
-ljudi...svaki put me iznova iznenade...svojim ponasanjem,rijecima,zivljenjem...
-noc...ne znam tocno objasnit...jednostavno je volim...i zadivljuje me...
-citav svemir...je jedno veliko pitanje...i nitko nema odgovore na sva pitanja o svemiru...
-On...

Koje pjesme me podsjecaju na neko posebno vrijeme ili nekog?
Ljeto 2007.-Bloodhound gang-The ballad of Chasey Lain i Discovery channel,Offspring-Why don't you get a job,Guns 'n' roses-Sweet child o' mine i November rain,Simple plan-I'd do anything,Godsmack-I stand alone
Pjesme koje me podsjecaju na neke osobe-Milica Todorovic-Uporedi me,Linkin park-Numb,Rise against-Like the angel,Tose Proeski-Pratim te,The used-I'm a fake,AC/DC-Hells bells,Papa Roach-Scars

Najdrazi okus sladoleda?
Uf...a neam pojma..zasto je to bitno...??

Savrsen dan?
Pa...imam dvije verzije...
Jedna je ovakva-ljeto je,7 mjesec...cijelo drustvo je vani i svi smo nasmijani,svi pjevamo i zajebavamo se...i ne dira nas za nikog i nista jer postojimo samo mi i cijeli svijet ko da je samo nas...

A druga je...dan je ne bitan,mjesec jos manje...vani je pljusak...a mi u mojoj sobi lezimo na krevetu...potpuno odsjeceni od svijeta,mobiteli ugaseni...gledamo kroz prozor po kojem se slijevaju kapljice kise...grlis me i njezno poljubis...i to je to,ne treba mi viseJ

Sto na ljudima prvo primjetim?
Oci...uzasno su mi vazne...

Decko sa lovom i karijerom bez ljubavi ili decko bez love i karijere ali ljubav?
Nitko normalan ne bi izabrao nista drugo osim ovo drugo=) a ja sebe ipak smatram normalnom...u nekim stvarimaJ

Imam li piercing?
Ne jos...ima vremena...hehe...

Imam li tetovazu?
Ne..ali i to planiram...

Boja carapa?
Trenutno ih neam na sebi...

Sretan broj?
Neam ga,al iam najdrazi...13...

Gdje bih putovala?
Heh...kad moj dragi braco zavrsi ovu cetvrtu godinu faksa za turistickog vodica,nadam se da ce mi odrzat obecanje dano u 1.srednje...da ce me odvest u Skotsku...bas bih htjela ic tamo...i na Novi Zeland...

Omiljeno mjesto za odmor?
Amadeus...moj drugi dom...kad nisam doma,u skoli ili s Njim-tam sam!dodem,sjednem u onu fotelju moju,zapalim si pljugu,narucim kavu od najboljeg konobara na svijetu...i nema me za nikog!!

Omiljeni dan u tjednu?
Hmm.teska odluka izmedu petka i subote..valjda vam je sve jasnoJ

Koju pjesmu slusam?
Trenutno Staind-It's been a while...malo u bedu trenutno pa zato...brzo ce proc...

Omiljeni cvijet?
Ruza i jorgovan...iako jorgovan ima tako mutavo ime,cvijet mi se fkt svida...

Kako sam izgledala sa 10 godina?
Nisam izgledala hahaha...a ne znam tocno...ne sjecam se xD

U kojoj trgovini bi voljela imati 75% popusta?
Ko je izmisljo ova pitanja...??ziher je bio na necemu...nda...kaj ja znam,tally weijl ili new yorker...

Sto radim kad mi je dosadno?
Pa ocito se dosadujem...lol...ili zovem nekog ili slusam muziku...ili odem do amadeusa,tam je uvijek nekoJ

Kako reagiram na ljude i situacije?
Na ljude isprva nezainteresirano,ne zapamtim ni ime...osim ako mi se netko po necemu fkt ne svidi...a na situacije...obicno jako zivcano...

Sto mi je trenutacno najbolje u zivotu?
Hmm...sloboda i Njegove poruke...hahaha...to treate vidjet...looool...

Cokolada ili vanilija?
Cokolada dobra,vanilija losa.

Crno ili roza?
Trenutno...mozda cak i roza...al ona kricavo roza...pere me neka emo faza ..a inace,crna naravno...

Narodnjaci ili metal?
Ne znam.

Sto mislim o petku 13.?
Da na taj dan nikad ne smijete prohodat s nekim...hahaha...znam iz iskustva xD

Jesam li praznovjerna?
Ovisi o danu.

U kojoj bi zemlji najradije zivjela i radila kad odrastem?
Ne volim promjene.Zelim zauvijek ostati u svojoj Gorici,po mogucnosti se tu i zaposlit ili bar u Zg-u i to je to.

Najzanimljivije i najdraze zanimanje u zivotu?
Hmmm...mislim da je zanimljivo bit profesor...i to bi ja htjela bit.Profesorica tjelesnog.Sto ce naravno ostati neostvareni san.Ali svi treamo i jedan takav...
















21:40 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-